Piše: Fuad Čekić
Razmišljao sam da najprije napišem jedan šerijatsko – pravni tekst. Da pojasnim gdje je tačno kurban zaklan – da li na ploči ili pored nje.
Jer temelj, realno gledano, odavno je postavljen, a beton izliven samo na nosivoj površini, pa ako ćemo već precizno, onda to nije – ni džamijska ni molitvena površina u funkciji.
I zamalo da to uradim.
Da izlistam pravne škole, navode učenjaka, da otvorim raspravu o mjestu i kontekstu klanja kurbana. Da se pravdam – tamo gdje opravdanje nikada neće biti dovoljno.
Ali onda sam stao.
Jer – ne vrijedi. Ne vrijedi ništa napisati onima koji ne žele da razumiju. Jer za njih nije sporan propis, već povod da ospore. Jer šta god da napišeš – već su odlučili da nešto nije u redu.
O čemu je riječ?
U ponedjeljak devetog juna, u Bijelom Polju izlivena je prva ploča budućeg Islamskog centra – objekta od 5.800 kvadratnih metara, koji će objediniti vjerske, obrazovne i društvene sadržaje. Radi se o projektu koji je rezultat višegodišnjeg truda Islamske zajednice, dugotrajnih administrativnih procedura i podrške Diyaneta. Sam čin izlivanja ploče predstavlja početak materijalizacije jednog od najznačajnijih infrastrukturnih poduhvata Islamske zajednice u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko decenija.
U gradu u kojem se vjekovima “islamsko” lakše rušilo nego gradilo, neko je, uprkos svemu, nešto sagradio. Ili bar počeo.
I taman kad pomisliš da bi neko mogao reći “Elhamdulillah” – stigne reakcija.
Ali ne iz opštine. Ne iz ministarstva. Ne iz paraobavještajnog sektora. Reakcija “za čudo” dolazi iz “naših” komentara. Iz te specifične sfere muslimanske svijesti u kojoj se hibridno spajaju google – fikh i sitničava paranoja.
Jer: uz ploču, u kadru – kurban. Ovca. Zaklana.
I gle komentara:
“Je li to halal?”
“Je li ovca gledala prema kibli?”
“Je li beton bio suh ili mokar?”
“Je li paganski običaj?”
Nisu rekli: “Hvala Bogu, dočekasmo.”
Nisu upitali: “Kako mogu pomoći?”
Nisu se ni obradovali.
I dok čitam komentare, od ove strkuture vjernika, da budem iskren očekivane, sjetih se citata:
“Svaki dokument civilizacije istovremeno je i dokument barbarstva.”
Ploča u Bijelom Polju jeste dokument civilizacije – rezultat volje, vjere i upornosti da se izgradi nešto trajno, funkcionalno i dostojanstveno.
Ali komentari ispod objave… to je njena barbarska margina. Odraz svijesti koja u svakom iskoraku traži grešku, u svakom uspjehu – propust, i u svakom dobru – nedostatak.
Jer mi nismo mogli da izdržimo ni 24 sata da nešto slavimo – a da istovremeno ne osporimo. Zajednica koja dvadeset godina nije imala snage da podigne centar – odmah je imala snage da ospori ovcu.
Ne smeta njima ovca. Niti krv. Njima ne smeta ništa – dok god ne moraju da učestvuju. Ne grade. Ne doniraju. Ne održavaju. Ali komentarišu sve što je neko drugi uradio.
Koriste ono što ne podržavaju, troše ono što ne pomažu – i sumnjaju u svakog ko nešto pokrene.
Jer ako već ne umiju da izgrade centar – bar znaju da sruše smisao. Ali ploča je tu. Ploča je stvarna. Na kraju, jedino što ostaje od takve svijesti promišljanja islama – jeste bilješka ispod tuđe žrtve.
Leave feedback about this