Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Danas, 11. jula 2025. godine, sa početkom u 10 ura u Spomen-parku civilnim žrtvama na Pobrežju u Podgorici, obilježeno je trideset godina od genocida u Srebrenici, najmračnijeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Uz prisustvo istaknutih intelektualaca, brojnih građana, predstavnika diplomatskog kora, nevladinih organizacija i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, upriličen je dostojanstven poetsko-dramski omaž, prigodna obraćanja i polaganje cvijeća u znak dubokog pijeteta prema nevinim žrtvama genocida i civilnim žrtvama ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine.
Poetsko-dramski omaž, čiji su scenarij i režiju pripremili ton-majstor Jovica Trajković, glumice Marija Maša Labudović i Milica Šćepanović, takođe i baletska umjetnica Bojana Popadić, ostavio je snažan umjetnički i emotivni pečat ovom obilježavanju. Njihove interpretacije, nijeme pokrete i riječi prepoznavanja bola pratio je muk prisutnih kao znak duboke povezanosti sa patnjom onih kojih više nema.
Jedan od najpotresnijih trenutaka obilježavanja bio je govor publiciste Mirsada Rastodera, pod naslovom „SREBRENICA GLEDA U NAS“, u kojem je između ostalog poručio:
Srebrenica gleda u nas. Gleda u međunarodnu zajednicu koja je propustila da u “Zaštićenoj zoni UN” pruži pomoć i zaštiti civile kada im je pomoć bila najpotrebnija. Gleda Srebrenica, gleda kroz neznane grobove, kroz zločince na slobodi, kroz negatore genocida i ogromne praznine u obrazovnom programu i medijskom prostoru. Bezglasnim krikom srebrenička polja smrti opominju šta nam je ljudski dug. Crna Gora je i dalje zemlja dobrih rezolucija i sporadičnog djelovanja! Dobro je što je Crna Gora usvojila Rezoluciju, i ranije Deklaraciju o Srebrenici. Ali, one moraju biti osnov za djelovanje. Vrijeme je da počne kažnjavanje zločina počinjenih u Crnoj Gori i u njeno ime, da u udžbenike uđe istina o srebreničkom genocidu i svim ostalim zločinima. Udžbenici su službeni jezik svakoga društva.
Nakon emotivnog i snažnog obraćanja publiciste Mirsada Rastodera, prisutnima se obratio i istaknuti crnogorski književnik Balša Brković, koji je u svom govoru odao počast žrtvama i upozorio na opasnosti društvene i političke marginalizacije prema istini o genocidu:
„Svako negiranje srebreničkog genocida još je jedno ubijanje ubijenih, još jedan pucanj u nedužne žrtve. Zato je mučno živjeti u društvu u kom takvi glasovi nisu bizarna rjetkost, i u društvu koje ne umije da kazni takvo nečovještvo. Kad god jedno društvo nema snage da kazni nečovještvo, nečovještvo pobijedi i postane mjera. Tada, i samo tada, mogući su događaji, kakav je ovaj od prije 30 godina, moguće je da ljudi pozvijere i postanu jasna negacija svega ljudskog. Svaka laž završava se kao krvava mrlja, kao krvavi trag. Sve što počne u znaku Laži, okončava pod sjenkom Noža. Viđeli smo to. I zapamtimo.”
U svom obraćanju Brković je jasno poručio da zaborav predstavlja opasan presedan a da je istina temelj svakog zdravog društva, takođe da je neophodno glasno i jasno imenovati zločin, prepoznati odgovorne, a žrtvama vratiti dostojanstvo kroz trajnu kulturu sjećanja.
Na samom kraju programa, u ozračju tišine, dostojanstva i dubokog unutrašnjeg mira, brojni prisutni su se sabrani, poklonili sjenima nevino stradalih. Dove i molitve upućene su za duše ubijenih, ne samo kao izraz pijeteta, već kao zavjet ljuckosti da zlo ostane nezaboravljeno, a da se nikada, nikome i niđe više ne dogodi.
Leave feedback about this